Misli i razmisli

U našoj ulici Bogočovjek je uvijek Divni stranac. Dok boravi u njoj, stranac je. Kad ode, divan je.
Je li Isus bio naš, slavenski, evropski, kad je vijest o njemu krenula u svijet? Nije li bio tada i On egzotika, daleka, uvozna, tuđa, i što sve ne? Da, bio je, dugo je i bolno bio. Stranac.

Najčešće je tako: najprije je nešto odbačeno, tuđe, sumnjivo, kamenovano, spaljivano, na križ pribijano, a potom je naše, prihvaćeno, nesumnjivo, obožavano, kanonizirano, divno.

Produbljenje i novo oživotvorenje onoga što je već dano, i što je vječno, uvijek se doživljava kao ugrožavanje tradicije i posvećene dogme. Isus je tražio od pismoznalaca svojega vremena da mu navode riječi svojega svetoknjižja, kako bi im pokazao da su te riječi u skladu s onim što im i on govori. No Isus je to govorio prvenstveno svojim životom, svakodnevnom praksom, živio je svoj nauk bez pogodbe s ikim - u tomu je bila ta opasna razlika. I po toj razlici On je svojima bio stranac.