Kritičari o djelima
Poezija je stanje vidovitosti,
koje obasjava jezik.
A ne obratno. Ne obratno.
Obasjani jezik je glazbalo
na kojemu onda Ja sviram
neumornu vijest o Sebi.
(Knjiga br. 67, pjesma br. 7)
Antun Šoljan:
O knjizi pjesama Plamen i svijeća Bgd.,1962:
"To je plamen koji zaista gori... Duboka, poštena, izvrsna poezija".
Antun Šoljan:
O knjizi pjesama Krasna nesuglasja, Zgb., 1970.
"U njezinoj dubokoj i strastvenoj poeziji njezin dar dostiže svoj vrhunac. Ova pjesnikinja mistične ljubavi i nemoći govori o životu svakoga od nas... Nadam se da će obogatiti neke od čitatelja, kao što je obogatila moju istinsku dušu... Ovdje se radi o potrazi, iskrenoj i strastvenoj, riječima kakvim umiju tragati jedino istinski pjesnici.
Zoran Miši?:
O antologiji indijskih književnosti Hiljadu lotosa, Bgd., 1971.
..."Knjiga Vesne Krmpotić nije samo antologija poezije, već i književnosti, kulture, filosofije i religije. U Indiji sve te oblasti vekovima nisu bile podeljene. Prirodno bi bilo da je ovoj knjizi prethodio obiman institutski, "timski" rad. Taj rad je obavila pesnikinja sama, sa najvećom predanošću, ljubavlju i znanjem, onako kako nastaju izuzetni podvizi i zaveštanja. Zahvaljujući njoj, dobili smo izuzetnu knjigu, ispevanu jezikom čiste poezije, složenu tako inventivno i nekonvencionalno, da bi joj mogli pozavideti antologičari indijske književnosti širom sveta".
Miodrag Pavlović:
O knjigama pjesama Ljevanica za Igora (Bgd., 1979.) i Vilin svlak, Zgb, 1983.,
"... Njena knjiga pesama potpuno je traženje po biću, nadahnuto, smisleno i sa dalekosežnim intuicijama... ona je jasna, u najvećoj mogućoj meri nedvosmislena... u najdubljem poštovanju čitao sam ovu knjigu...".
"Vesni krmpotić je u istoj meri dat talent reći i muzike, pesničke forme i energije obraćanja, iskustvo dubine posle kojeg nema dubljeg... Šta reći o ovoj poeziji, kako je prepričavati, kad je u njoj sve jasno, esplicitno, i kad ona sve ciljeve koje sebi postavlja, dostiže bez teškoća? ... Njena metafizika je na ravnoj nozi s prirodom...".
Zdravko Zima:
O knjizi pjesama Jednina i dvojina, Bgd., 1981.
"... Svaka zbirka ove poetese ima dimenziju duhovnog testaenta, apsolutno pročišćenog govora koji je prošao kroz filtar autoričinih zamršenih konflikata sa svijetom i njom samom... Glas Krmpotićkine mudrosti i gotovo izvanvremenske ljepote odzvanja kao eho nekog dalekog žreca..."
Mark Strand:
O knjizi Dijamantni faraon, odn. Eyes of Eternity, New York, 1989.
"Egzotična, energična i začuđujuće učena, knjiga ""Eyes of Eternity" ("Oči vječnosti") jedna je od najneobičnijih knjiga koju sam čitao. Uvid Vesne Krmpotić vodi ju daleko izvan sigurnosnih i konvencionalnih pojmova, i mi tim uvidom prepoznajemo vlastito jastvo u prekrasnoj i nestalnoj liričnosti. To je zaista duhovna autobiografija, meditacija o izvorima bića, compedium otkrivenja, originalna vizija o tomu što znači biti svoj..."
Charles Simić:
O knjizi Dijamantni faraon, odn. Eyes of Eternity, New York, 1989.
„Značajka Krmpotićkine proze je lirska, fenomenološka i psihološka preciznost, koja mnogim njenim rečenicama pridaje epigramatski kvalitet. Ta žena je mudra i nezaboravna. I jer se u svakomu eseju nudi stupanj jasnijega sagledavanja unutarnjega jastva, i pri tomu se navode i sve prateće zapreke, knjiga se doimlje dramatično. Postaje do te mjere napeta, da čitatelj osjeća da se nalazi unutar čudne vrste romana, kakvoga bismo mogli nazvati vrhunskom fikcijom, onakvom, o kakvoj su Stevens i Borghes sanjali i o njoj pisali.“ Recenzija za knjigu "Eyes of Eternity" (kako je preveden "Dijamantni faraon", New York, 1977.)
Draško Redžep:
"U ovoj autobiografiji (Dijamantni faraon) od koje ne znam dosledniju i sublimniju u modernoj hrvatskoj književnosti... ova pesnikinja ne prestaje da diše i piše vlastitu viziju jednog iskustva koje se, odmah, izdvaja rafinmanom vlastite erudicije".
Tvrtko Kulenović:
O nagrađenoj knjizi Dijamantni faraon,
"A između biografija i putopisa umeće se, podjednako neraščlanjiv od obadvoga esej, opervažen blistavom mudrošću... koja je samosvojna, pesnička i kad interpretira tuđu misao".
Ranko Marinković:
Povodom dodjeljivanja Goranove nagrade za knjigu Brdo iznad oblaka, Zgb, 1989.
"Vesnu znam dugo, i mislim da je bila jedinstvena pojava kad se kao mlada pjesnikinja pojavila, zablistavši svojom poezijom. Brdo iznad oblaka je djelo vrhunske kvalitete u kojemu je autorica sublimirala i poetizirala svoje patnje. Doista me obradovala vijest da je dobila priznanje moga dragog pokojnog prijatelja..."
Jure Kaštelan:
O nagrađenoj knjizi Brdo iznad oblaka, Zgb, 1989 .
"Ova je knjiga prvi put mišljena, prvi put življena i prvi put pisana na hrvatskom jeziku. Ona saopćava nešto što se ne da saopćiti"
Krsto Papić:
Povodom dodjeljivanja Goranove nagrade za knjigu Brdo iznad oblaka, 1989.
"To je veliko i potresno djelo. Vesna Krmpotić je nemjerljive duhovne snage. Tako nešto rijetko se sreće i u svjetskim okvirima, a Goranova nagrada dolazi kao dio pravde koju svi dugujemo ovoj velikoj spisateljici".
Alija Isaković:
...Najznačajnije djelo svakako je Brdo iznad oblaka, koje pripada onim vrstama koje se mogu samo dogoditi. Bilo jednom autoru, bilo jednoj literaturi. (Zgb, 1989.)
Jure Kaštelan:
"Pročitao sam ovu knjigu (Košulja sretnog čovjeka) i kaže mi se kao da sam sanjao jedan san (divan), koji nikada neću zaboraviti. A taj san nema granica, jer u svojoj "jednovitosti" pripada jednako svemiru, zemlji i svakom čovjeku - i bilju i vodi i rudama i vatri. Otvorena knjiga života (sveg živog i nedodirnog) pročitana je iz blizine jedva sagledljive svjetlosti, iz blizine bitnoga i udaljenoga.
Knjiga je ezoterična i egzoterična, zatvorena i prozirna, njeni autori su mnogi a pisac je samo jedan, ona je i prepisana i napisana kao sve što čovjek stvara. Vesna Krmpotić dala joj je auru vlastitog duha i izražajnu samostalnost riječi i poezije, u bezgranično carstvo sna uselila je vlastitu bajku.
Košulja sretnog čovjeka - to je svojevrsna antologija, ali ne zbirka izabranih tekstova, nego jedan samostalan, sazreli san zajedništva svijeta. To je spoznajno-filozofsko-pjesnička riječ, homerovski krilata, opijajući kao "zvono" baudelairevsko. I još nešto bliže, to je suvremena knjiga, jer je žedna i jer napaja.
Ova knjiga složena je i skladno dosljedna u izlaganju, izbrušena kao kristal, dovršena u unutarnjoj interpretacioji i u analitičkoj kritičnosti".
Dušan Pajin:
Prikaz drugog izdanja Hiljadu lotosa, Bgd.,1987.
"Vesna Krmpotić je obavila zadatak veći nego što je zadatak koii bi pred sobom imao neki Indijac koji bi hteo da svojim čitaocima predstavi evropsku književnost, od najstarijih početaka (tj. grčkih i nordijskih epova) do XVII veka, u okviru jedne knjige. Kažemo "veći", jer pred njom je stajao višestruko veći (i u pogledu obima i u pogledu raznovrsnosti) zadatak nego pred autorom takvog izbora iz evropske književnosti.”
S. M. Kočan:
O nagrađenoj knjizi pjesama Orfelija, 1987.
"...Ne bi se moglo reći kako nije štovana i kritički pozitivno valorizirana poezija Vesne Krmpotić - jest! Ali, ni izdaleka koliko zaslužuje. Bit ću odmah jasan: imamo pjesnikinju vrhunske kakvoće, koja to iz knjige u knjigu sve bjelodanije pokazuje, a odjeci su međutim, skromni, neznatni, primjereno našoj tipičnoj samonegatorskoj, samoprezrivoj... književnokritičkoj sredini.. A trebali bismo se dičiti onim što nam pruža ova pjesnikinja..
Branimir Bošnjak:
"To je izuzetna pjesnikinja koja ima svojstveni i prepoznatljiv glas u hrvatskoj i jugoslavenskim književnostima... Ljudska patnja, ono tragično u našoj zapadnoj civilizaciji, oplođeno iskustvima istočnih civilizacija Vesni krmpotić otvorilo je put k poetskim i proznim iskustvima kakvih u nas u literaturi do sada nije bilo".
Tonko Maroević:
O knjizi Sedam koraka oko vatre, Zgb, 1999.
"Kad smo već kod takve vrtoglave aritmetike (sve u svemu 11.664 pjesme) past će nam na pamet Danteova geometrija i struktura, s izrazitim transcendetalnim upućivanjem i metafizičkom pozadinom. Krmpotićeva isto tako u redu i organizaciji građe vidi božanstvenu promisao, dapače, samu sebe niti ne smatra u punom smislu rijeći autorom knjiga što ih u ovom ciklusu ispisuje. One su posvećene Autoru per excellentiam, dakle, samome Bogu...
Ovaj neobični work in progress (knjiga 108 X 108) doista kao da sam sebe ispisuje. Govornik-sugovornik pjesama ovoga ciklusa obraća se izravno onoj koja drži olovku u ruci...
koje obasjava jezik.
A ne obratno. Ne obratno.
Obasjani jezik je glazbalo
na kojemu onda Ja sviram
neumornu vijest o Sebi.
(Knjiga br. 67, pjesma br. 7)
Antun Šoljan:
O knjizi pjesama Plamen i svijeća Bgd.,1962:
"To je plamen koji zaista gori... Duboka, poštena, izvrsna poezija".
Antun Šoljan:
O knjizi pjesama Krasna nesuglasja, Zgb., 1970.
"U njezinoj dubokoj i strastvenoj poeziji njezin dar dostiže svoj vrhunac. Ova pjesnikinja mistične ljubavi i nemoći govori o životu svakoga od nas... Nadam se da će obogatiti neke od čitatelja, kao što je obogatila moju istinsku dušu... Ovdje se radi o potrazi, iskrenoj i strastvenoj, riječima kakvim umiju tragati jedino istinski pjesnici.
Zoran Miši?:
O antologiji indijskih književnosti Hiljadu lotosa, Bgd., 1971.
..."Knjiga Vesne Krmpotić nije samo antologija poezije, već i književnosti, kulture, filosofije i religije. U Indiji sve te oblasti vekovima nisu bile podeljene. Prirodno bi bilo da je ovoj knjizi prethodio obiman institutski, "timski" rad. Taj rad je obavila pesnikinja sama, sa najvećom predanošću, ljubavlju i znanjem, onako kako nastaju izuzetni podvizi i zaveštanja. Zahvaljujući njoj, dobili smo izuzetnu knjigu, ispevanu jezikom čiste poezije, složenu tako inventivno i nekonvencionalno, da bi joj mogli pozavideti antologičari indijske književnosti širom sveta".
Miodrag Pavlović:
O knjigama pjesama Ljevanica za Igora (Bgd., 1979.) i Vilin svlak, Zgb, 1983.,
"... Njena knjiga pesama potpuno je traženje po biću, nadahnuto, smisleno i sa dalekosežnim intuicijama... ona je jasna, u najvećoj mogućoj meri nedvosmislena... u najdubljem poštovanju čitao sam ovu knjigu...".
"Vesni krmpotić je u istoj meri dat talent reći i muzike, pesničke forme i energije obraćanja, iskustvo dubine posle kojeg nema dubljeg... Šta reći o ovoj poeziji, kako je prepričavati, kad je u njoj sve jasno, esplicitno, i kad ona sve ciljeve koje sebi postavlja, dostiže bez teškoća? ... Njena metafizika je na ravnoj nozi s prirodom...".
Zdravko Zima:
O knjizi pjesama Jednina i dvojina, Bgd., 1981.
"... Svaka zbirka ove poetese ima dimenziju duhovnog testaenta, apsolutno pročišćenog govora koji je prošao kroz filtar autoričinih zamršenih konflikata sa svijetom i njom samom... Glas Krmpotićkine mudrosti i gotovo izvanvremenske ljepote odzvanja kao eho nekog dalekog žreca..."
Mark Strand:
O knjizi Dijamantni faraon, odn. Eyes of Eternity, New York, 1989.
"Egzotična, energična i začuđujuće učena, knjiga ""Eyes of Eternity" ("Oči vječnosti") jedna je od najneobičnijih knjiga koju sam čitao. Uvid Vesne Krmpotić vodi ju daleko izvan sigurnosnih i konvencionalnih pojmova, i mi tim uvidom prepoznajemo vlastito jastvo u prekrasnoj i nestalnoj liričnosti. To je zaista duhovna autobiografija, meditacija o izvorima bića, compedium otkrivenja, originalna vizija o tomu što znači biti svoj..."
Charles Simić:
O knjizi Dijamantni faraon, odn. Eyes of Eternity, New York, 1989.
„Značajka Krmpotićkine proze je lirska, fenomenološka i psihološka preciznost, koja mnogim njenim rečenicama pridaje epigramatski kvalitet. Ta žena je mudra i nezaboravna. I jer se u svakomu eseju nudi stupanj jasnijega sagledavanja unutarnjega jastva, i pri tomu se navode i sve prateće zapreke, knjiga se doimlje dramatično. Postaje do te mjere napeta, da čitatelj osjeća da se nalazi unutar čudne vrste romana, kakvoga bismo mogli nazvati vrhunskom fikcijom, onakvom, o kakvoj su Stevens i Borghes sanjali i o njoj pisali.“ Recenzija za knjigu "Eyes of Eternity" (kako je preveden "Dijamantni faraon", New York, 1977.)
Draško Redžep:
"U ovoj autobiografiji (Dijamantni faraon) od koje ne znam dosledniju i sublimniju u modernoj hrvatskoj književnosti... ova pesnikinja ne prestaje da diše i piše vlastitu viziju jednog iskustva koje se, odmah, izdvaja rafinmanom vlastite erudicije".
Tvrtko Kulenović:
O nagrađenoj knjizi Dijamantni faraon,
"A između biografija i putopisa umeće se, podjednako neraščlanjiv od obadvoga esej, opervažen blistavom mudrošću... koja je samosvojna, pesnička i kad interpretira tuđu misao".
Ranko Marinković:
Povodom dodjeljivanja Goranove nagrade za knjigu Brdo iznad oblaka, Zgb, 1989.
"Vesnu znam dugo, i mislim da je bila jedinstvena pojava kad se kao mlada pjesnikinja pojavila, zablistavši svojom poezijom. Brdo iznad oblaka je djelo vrhunske kvalitete u kojemu je autorica sublimirala i poetizirala svoje patnje. Doista me obradovala vijest da je dobila priznanje moga dragog pokojnog prijatelja..."
Jure Kaštelan:
O nagrađenoj knjizi Brdo iznad oblaka, Zgb, 1989 .
"Ova je knjiga prvi put mišljena, prvi put življena i prvi put pisana na hrvatskom jeziku. Ona saopćava nešto što se ne da saopćiti"
Krsto Papić:
Povodom dodjeljivanja Goranove nagrade za knjigu Brdo iznad oblaka, 1989.
"To je veliko i potresno djelo. Vesna Krmpotić je nemjerljive duhovne snage. Tako nešto rijetko se sreće i u svjetskim okvirima, a Goranova nagrada dolazi kao dio pravde koju svi dugujemo ovoj velikoj spisateljici".
Alija Isaković:
...Najznačajnije djelo svakako je Brdo iznad oblaka, koje pripada onim vrstama koje se mogu samo dogoditi. Bilo jednom autoru, bilo jednoj literaturi. (Zgb, 1989.)
Jure Kaštelan:
"Pročitao sam ovu knjigu (Košulja sretnog čovjeka) i kaže mi se kao da sam sanjao jedan san (divan), koji nikada neću zaboraviti. A taj san nema granica, jer u svojoj "jednovitosti" pripada jednako svemiru, zemlji i svakom čovjeku - i bilju i vodi i rudama i vatri. Otvorena knjiga života (sveg živog i nedodirnog) pročitana je iz blizine jedva sagledljive svjetlosti, iz blizine bitnoga i udaljenoga.
Knjiga je ezoterična i egzoterična, zatvorena i prozirna, njeni autori su mnogi a pisac je samo jedan, ona je i prepisana i napisana kao sve što čovjek stvara. Vesna Krmpotić dala joj je auru vlastitog duha i izražajnu samostalnost riječi i poezije, u bezgranično carstvo sna uselila je vlastitu bajku.
Košulja sretnog čovjeka - to je svojevrsna antologija, ali ne zbirka izabranih tekstova, nego jedan samostalan, sazreli san zajedništva svijeta. To je spoznajno-filozofsko-pjesnička riječ, homerovski krilata, opijajući kao "zvono" baudelairevsko. I još nešto bliže, to je suvremena knjiga, jer je žedna i jer napaja.
Ova knjiga složena je i skladno dosljedna u izlaganju, izbrušena kao kristal, dovršena u unutarnjoj interpretacioji i u analitičkoj kritičnosti".
Dušan Pajin:
Prikaz drugog izdanja Hiljadu lotosa, Bgd.,1987.
"Vesna Krmpotić je obavila zadatak veći nego što je zadatak koii bi pred sobom imao neki Indijac koji bi hteo da svojim čitaocima predstavi evropsku književnost, od najstarijih početaka (tj. grčkih i nordijskih epova) do XVII veka, u okviru jedne knjige. Kažemo "veći", jer pred njom je stajao višestruko veći (i u pogledu obima i u pogledu raznovrsnosti) zadatak nego pred autorom takvog izbora iz evropske književnosti.”
S. M. Kočan:
O nagrađenoj knjizi pjesama Orfelija, 1987.
"...Ne bi se moglo reći kako nije štovana i kritički pozitivno valorizirana poezija Vesne Krmpotić - jest! Ali, ni izdaleka koliko zaslužuje. Bit ću odmah jasan: imamo pjesnikinju vrhunske kakvoće, koja to iz knjige u knjigu sve bjelodanije pokazuje, a odjeci su međutim, skromni, neznatni, primjereno našoj tipičnoj samonegatorskoj, samoprezrivoj... književnokritičkoj sredini.. A trebali bismo se dičiti onim što nam pruža ova pjesnikinja..
Branimir Bošnjak:
"To je izuzetna pjesnikinja koja ima svojstveni i prepoznatljiv glas u hrvatskoj i jugoslavenskim književnostima... Ljudska patnja, ono tragično u našoj zapadnoj civilizaciji, oplođeno iskustvima istočnih civilizacija Vesni krmpotić otvorilo je put k poetskim i proznim iskustvima kakvih u nas u literaturi do sada nije bilo".
Tonko Maroević:
O knjizi Sedam koraka oko vatre, Zgb, 1999.
"Kad smo već kod takve vrtoglave aritmetike (sve u svemu 11.664 pjesme) past će nam na pamet Danteova geometrija i struktura, s izrazitim transcendetalnim upućivanjem i metafizičkom pozadinom. Krmpotićeva isto tako u redu i organizaciji građe vidi božanstvenu promisao, dapače, samu sebe niti ne smatra u punom smislu rijeći autorom knjiga što ih u ovom ciklusu ispisuje. One su posvećene Autoru per excellentiam, dakle, samome Bogu...
Ovaj neobični work in progress (knjiga 108 X 108) doista kao da sam sebe ispisuje. Govornik-sugovornik pjesama ovoga ciklusa obraća se izravno onoj koja drži olovku u ruci...